Sunday, 6 July 2014

tvoja mala devojčica puna je velikih želja



opet si došao u moj san, da mi pokvariš dan.
gledam kako čistiš krljušt, na vratima ostavljaš tragove riblje krvi,
ne želim da se odvojim od tebe. bolesno nedostaješ čak i kad si pored.
pravim se kao da je sve normalno. u sebi znam da ćeš opet pokušati da odeš.
oduvek sam to znala, ali i dalje ne znam kako da pređem preko toga.
rasipaju se dani, ali u snu postoji samo sada. poslednjih deset minuta pred buđenje.

skloni mi tu rupu u stomaku. osećam je kao neizlečivu večnost.
kao zgrčeno dete probam da pravim korake na sve strane.
lutam po svetu, mislim kako si baš ovde nekada davno prošao.
ostavio neki nevidljivi trag, mrvice prošlosti, maštu, stisak ruke, osmeh prolaznici, zagrljaj duše...
i dalje mi se grlo stegne a oči tope. pokušavam da učim od tebe.
krajnosti postoje na istom mestu u isto vreme.
nestanem kad vidim reči koje si ispisivao... ne mogu da pogledam filmove.
ne znam samo da li mi je ovako toliko lakše ili mi je toliko teško da neću da vidim.
toliko da ne mogu da podnesem. parališući strah i nepravda koja s vremena na vreme isplivaju.
u budućnosti poriv da ostavljam, da bežim dalje.
oslobađa i ranjava. leči rane, u isto vreme, ponovo ih otvara.
i ne znam kako nešto što ne postoji može da nedostaje.
razlažem stvari u koje sam oduvek verovala. više se ne plašim.
samo mi je mnogo žao. ništa nije više važno da bude važno.

45 15 0 N, 19 51 0 E
234604022013
listen to this

 



I dalje si u meni



Lako rukom ispisujem teška slova.
Godinama praštam.
I dalje si u meni.

Krv koja spaja moj dodir sa realnošću
teče kroz tebe.
Jer Sunce i Mesec se gledaju licem u lice...

Koraci tiho pucketaju
kao vatra koja je želja
i bes i strah i tuga i ljubav.

Lagano te nosim kroz ulice, parkove, kejeve...
Gledamo pupoljke magnolije.
Penjemo se liftovima kroz zgrade, putujemo,
prelazimo granice država, kontinenata.
Prkosimo svemu što je sada i ovde.

Sklopim oči.
I nema vremena.
Nestaje, jer si i dalje u meni...

45 15 0 N, 19 51 0 E 
032007 


Sunday, 18 May 2014

Haludovo




we are nothing
and yet i am speechless
to say that i’m trying to leave
everything behind

let’s play in the rain
let it pour over us
what we missed to see
to feel and live

let’s open our palms
for the joy we have never found
restless
in our young years

let’s run through the fields
until we reach the end
of this world
feel the sea breeze on our arid skin
scent jasmine in may

let’s dream that
tomorrow is sunny and shiny
because it may be that
we need to be the courageous ones

let’s forgive
all what we have
to step forward
innate and sublime



451518N 195041E

073016052014

listen to: this




Saturday, 19 April 2014

Portus Ganda



Zamalo da čujem tvoj smeh
kako se kotrlja po mom stomaku.
Tonem, gutljaj po gutljaj,
u času belog vina.

Zamalo da razumem što
tako slatko govore.
Pomislim da uvek mogu stati,
no skrivena bura u duši ne dopušta.

Zamalo da se radujem
tragovima budućnosti.
Reka me mirno posmatra
sa obale.

51 3 N 3 44 E

203928032014


listen to: this