Monday, 26 January 2015

pekmez u senci, more u sobi

šoljice se vrte na promaji, pune sudoperu.
klackaju se pod kapljicama, lagano i veselo igrajući se na vetru.

šušti more pod prstima.
kod mene je toplo letnje popodne pred zalazak sunca.

pokušavam da se setim ko si.
pokušavam da izmaštam ko sam.

zajedno smo nekada išli po baštama.
zajedno smo gradili i penjali se na krovove.

Jedva čekam!
Sve će to biti super!

kad sve razbiješ na parčiće.
pa iluzije klize i tope se, brzo. pa ispočetka.

udišem duboko hladan vazduh.
zamišljam da sam u nekoj skanidinavskoj zemlji. oni sigurno isto tako dišu.

a ti, i u snu znam da češ otići.
nekako sve tako između, u nekom među-prostoru u meni.

između kostiju, mišića, hrskavice, krvi, tetiva.
zglobova. misli i genetskih kodova.

45 15 0 N, 19 51 0 E
182226012015

listen to this

Thursday, 8 January 2015

Real

We are our greatest enemies.
We roam this Earth bloodthirsty
in search of souls to be devoured
by the demons of our past.

Captivated, we nurture and feed
blindly the unspoken beliefs
within our jammed muscular bodies
shredded with spires and hymns.

Weak, we kneel on the banks
beside our rivers of blue veins
waiting to be sacrificed
while our fiends break their exalted glasses.

Whose enraged tears will soak
the demolished places
full of debris and delicate ashes?
You dissolved. Me annihilated.

Solemnly playing on the dim fields,
our imagination flows further along
to be stopped by our fear to slip away
to where it belongs. And for how long?

Jerusalem Athens Alexandria
Vienna London
Aleppo Paris
Real

45 15 0 N, 19 51 0 E
204808012015

Wednesday, 5 November 2014

Godine neke daleke

...svugde sa sobom vodio još dok se nisi ni rodila…

Ne znam zapitaš li se nekada koliko dugo žive stvari. U stvari, koliko nas nadžive. Utonem tako u razmišljanje, koliko li je ovaj privezak stariji od mene, koliko li je samo ljudi sedelo na ovoj fotelji, a o sedištima vozova da i ne pričamo. Izgleda kao da imaju minimalno osamdeset godina i više! Čudno se osećam kada prepoznam na staroj maminoj fotografiji deo odeće koju imam u ormaru. Ili iskopam neku drvenu ogrlicu koja je tu od kada znam za sebe. Namiguje ona meni, a ja zaprepašćeno gledam - ko je tebe i kada napravio kada ovoliko dugo traješ?

Ponekada razmišljam i o punovekovnim zgradama, piramidama, crkvama, manastirima i mostovima koji se pružaju da spoje nespojivo. Izgledaju još moćnije kada pomislim koliko su tu bili pre mene i koliko će postojano biti tu posle. Nekada je to tužno, a nekada smiruje. Ta prolaznost.

Izvadila sam ključ iz brave. Osetila sam hladan metal u ruci. Zveckanje. Lift je stao, slaba svetlost iz hodnika zgrade uspela je da se probije i da obasja kožni privezak za ključeve. Bila je nacrtana mala mapa i pisalo je Thasos. Išli smo '98. na more. To je bilo ono vreme posle rata i nismo imali dovoljno para za letovanje, pa je za nas troje uja platio sve. To sam tek kasnije saznala. Nikada ne bih rekla da će privezak ostati u mojoj ruci, a da tvoje neće biti. To sam tek kasnije shvatila. Zalupila su se vrata od lifta. Bio je mrak. Požurila sam da otključam i uđem u stan.



45 15 0 N, 19 51 0 E
225605112014
listen to this

Sunday, 6 July 2014

tvoja mala devojčica puna je velikih želja



opet si došao u moj san, da mi pokvariš dan.
gledam kako čistiš krljušt, na vratima ostavljaš tragove riblje krvi,
ne želim da se odvojim od tebe. bolesno nedostaješ čak i kad si pored.
pravim se kao da je sve normalno. u sebi znam da ćeš opet pokušati da odeš.
oduvek sam to znala, ali i dalje ne znam kako da pređem preko toga.
rasipaju se dani, ali u snu postoji samo sada. poslednjih deset minuta pred buđenje.

skloni mi tu rupu u stomaku. osećam je kao neizlečivu večnost.
kao zgrčeno dete probam da pravim korake na sve strane.
lutam po svetu, mislim kako si baš ovde nekada davno prošao.
ostavio neki nevidljivi trag, mrvice prošlosti, maštu, stisak ruke, osmeh prolaznici, zagrljaj duše...
i dalje mi se grlo stegne a oči tope. pokušavam da učim od tebe.
krajnosti postoje na istom mestu u isto vreme.
nestanem kad vidim reči koje si ispisivao... ne mogu da pogledam filmove.
ne znam samo da li mi je ovako toliko lakše ili mi je toliko teško da neću da vidim.
toliko da ne mogu da podnesem. parališući strah i nepravda koja s vremena na vreme isplivaju.
u budućnosti poriv da ostavljam, da bežim dalje.
oslobađa i ranjava. leči rane, u isto vreme, ponovo ih otvara.
i ne znam kako nešto što ne postoji može da nedostaje.
razlažem stvari u koje sam oduvek verovala. više se ne plašim.
samo mi je mnogo žao. ništa nije više važno da bude važno.

45 15 0 N, 19 51 0 E
234604022013
listen to this

 



I dalje si u meni



Lako rukom ispisujem teška slova.
Godinama praštam.
I dalje si u meni.

Krv koja spaja moj dodir sa realnošću
teče kroz tebe.
Jer Sunce i Mesec se gledaju licem u lice...

Koraci tiho pucketaju
kao vatra koja je želja
i bes i strah i tuga i ljubav.

Lagano te nosim kroz ulice, parkove, kejeve...
Gledamo pupoljke magnolije.
Penjemo se liftovima kroz zgrade, putujemo,
prelazimo granice država, kontinenata.
Prkosimo svemu što je sada i ovde.

Sklopim oči.
I nema vremena.
Nestaje, jer si i dalje u meni...

45 15 0 N, 19 51 0 E 
032007 


Sunday, 18 May 2014

Haludovo




we are nothing
and yet i am speechless
to say that i’m trying to leave
everything behind

let’s play in the rain
let it pour over us
what we missed to see
to feel and live

let’s open our palms
for the joy we have never found
restless
in our young years

let’s run through the fields
until we reach the end
of this world
feel the sea breeze on our arid skin
scent jasmine in may

let’s dream that
tomorrow is sunny and shiny
because it may be that
we need to be the courageous ones

let’s forgive
all what we have
to step forward
innate and sublime



451518N 195041E

073016052014

listen to: this




Saturday, 19 April 2014

Portus Ganda



Zamalo da čujem tvoj smeh
kako se kotrlja po mom stomaku.
Tonem, gutljaj po gutljaj,
u času belog vina.

Zamalo da razumem što
tako slatko govore.
Pomislim da uvek mogu stati,
no skrivena bura u duši ne dopušta.

Zamalo da se radujem
tragovima budućnosti.
Reka me mirno posmatra
sa obale.

51 3 N 3 44 E

203928032014


listen to: this