Sunday 10 November 2013

More


I dok se igraš tako sa mojom kožom pod prstima...
Tražiš reči, vučes pogled ka nebu ispreplitanom vezom belih galebova...


Misao neke školjke sa biserom o tamnim dubinama
i tajnama koje kriju.


Ne pijem vruću tursku kafu.
Ja sam led zarobljen u kapljici slanog Jadranskog mora.


Čini se da dan pun čini leži na popodnevnom suncu.
Želim ga čitavim telom.


Oko mene planine trče i plešu neki letnji san.
Niko me ne budi.
Tiho. More šušti.
Negde sam tamo.
I ljubav je tamo gde sam.
Živim.

42.43N 18.70E
22072004

Wednesday 30 October 2013

Kada me više ne bude




  
Smrt.
Ne bojim se.
Kada te nema. Svejedno je.

Oči su mi sklopljene.
Odlazim negde raspršena
u milion komadića
negde ka nebu.
Letim kao…
Prah sivi iz svetlosti i topline
Ostaje u ruci nečijoj.
Suton je.
U vazduhu sam svuda.
Moj prah leti. Pada u more.













 


Jasno je.
Mirno stapam se sa kapljicama vode.
Nestajem. Nema ničega na horizontu.
Nebo i more su jedno.
Kraj života.
Početak.
Smrt.
Ne bojim se.

4547N 1907E 
02092003

Monday 6 May 2013

The sun never sets



Zaljuljuškao je talase,
Pomilovao je po licu.
Bio je hladan.
Sklupčao bi se i ponovo širio
svoja snažna ogromna krila.

Bili smo daleko.
Činilo se, sunce nikada nije zalazilo.
Plovili smo. Ostrva su se ogledala
u našim očima.

Slobodno su govorili o ženama,
jednakosti, seksualnom opredeljenju.
A na licima su imali grč kao pečat
bez ljubavi.

Upijala je svuda po telu i duši.
Sve je disalo.
Ljuljuškalo je more da slatko zaspi.

591946N1847E - 601015N0245615E
185627042013

Friday 12 April 2013

Ljuljaška

Na kom drvetu je bila vaša ljuljaška? Moja je bila na kajsiji, na jednoj grani koja se protezala najdalje od stabla. Ljuljaška je bila od drveta i imala je pregradice da ne bih ispala. Naravno, kad sam porasla toliko da mogu sama da se popnem i da siđem, momentalno sam skinula ogradice da mi ljuljaška bude kao ona kod babe.
Ljuljaška kod babe je bila bolja zato što je mogla visoko da dosegne, pošto nije imala ogradice. Ali, ljuljaška kod babe nije bila na drvetu, nego na metalnoj konstrukciji koja se koristi da se tresu i lupaju tepisi, pored toga što se koristi za ljuljaške. I bila je još jedna stvar – ljuljaška kod babe nije bila moja lična ljuljaška, nego i ostalih babinih unuka, pa se ponekad malo čekalo na red. Na mojoj ljuljašci, ja sam imala prvenstvo prolaza. 
Dakle, po uzoru na tu kod babe, skinula sam ogradice i ljuljala sam se svaki dan – malo ujutro pre doručka, pa u pauzama igara, pa pre ručka, pa dok jedem sladoled, pa posle zabavišta, pa kad se vrate mama i tata sa posla da me ljuljaju i da vide koju novu egzibiciju sam naučila, pa kad padne noć i kad izađu zvezde...da mi se čini kako se približavam, približavam sve više i odaljujem od njih. Volela sam da se ljuljam najviše na svetu.  
Razmišljala sam da li je moguće ako se tako jako jako ljuljaš da napraviš pun krug ljuljaškom oko grane. Čak mislim da mi je neko rekao da je neko to jednom uspeo. Volela sam i da se zaljuljam, onako ispružiš noge i zavališ se kad ideš unapred, a saviješ noge u kolenima i nagneš se napred kad ideš unazad, i onda da zadržim taj položaj za unapred i kad idem unazad. Joj, pa ti se onda prevrne stomak, a ti gledaš u tirkizne zvezde i misliš što je lepo osećati se živo. 
I onda se kajsija razbolela i morali smo da odsečemo moju granu sa ljuljaškom jednog proleća. Bila sam tužna. I počela sam da tražim novo mesto za ljuljašku. U isto vreme sam počela sve manje vremena da provodim u dvorištu, već sam išla da istražujem ulicu, pa komšijsku ulicu, pa moj deo grada, pa sve ulice u gradu... I pronašla sam mnoga mesta za ljuljaške. Maštala sam ponekad da bih napravila projekat za postavljanje ljuljaški po gradu. Ne samo za decu, nego i za odrasle. Dok čekaš autobus, a ti se malo zaljuljuškaš da ti brže prođe vreme. Sigurna sam da nisu samo deca ta koja bi htela da se zaljuljaju u prolazu.  
I sad ja gledam naokolo koje drvo je dovoljno visoko, kakva bi ljuljaška tu odgovarala, da li bi nekome slučajno smetala, koliko visoko bi išla...da je postavim.


45 15 0 N, 19 51 0 E 
230728072011

Friday 15 March 2013

La nieve



Llegó blanco y impeccable
Del cielo para cubrir y protejernos
Cuando se funde, y lava todos nuestros pecados,
Silenciosamente, brillando.
Todo está blanco.

 
 
45 15 0 N, 19 51 0 E
11032012