Tuesday 29 August 2017

Eoni

Oduvek smo bili tu. Vekovima smo jurili po mokroj travi, tražili pahuljaste oblake i zvezde padalice.

On lagano po njenoj koži
Nastajao je milujući.

Po svom otkucaju
Srca
Poznao je nju.

Stajali su jedno naspram drugog.
Dugo.
Namignuli desnim okom.

Život je ispred.
Bio je bezvremenski.

Mislima grade svet,
Nisu im potrebne reči.

Okreću listove između korica
Koje žive.

Ništa ih ne može uništiti osim
Njih
Samih.

45 15 0 N, 19 51 0 E
222817072017