Monday 3 January 2022

Ode pesma zamalo...

Slušam škripu ruke u jastuku dok pomeram lepezu.

Dve glavice jedna pored druge. 

Jedna veća i druga manja. 

Jedna mi ne da da skinem ogrtač spavaćice. 

Druga pijačica, vuče mi bradavicu. 

Gde bih bila bez njih. 

Daleko, daleko. Putovala. Tražila ih naokolo svuda. 

Živela srećno neispunjena. 


Na terasi u sumraku šušti kesa sa esejima.

Došlo je do greške. 

Vadim zaglavljena zrna kukuruza iz zubi. 

Komarci nas piju. 

Ode pesma zamalo…


45 15 0 N, 19 51 0 E

205117062021


No comments:

Post a Comment